10 pitanja - Predstavite se
Pored ljubavi prema muzici, pjevanje je za mene druzenje sa onima koji
vole istu muziku i koji poticu sa istog podneblja. Moram priznati da je za mene druzenje u ovom slucaju vaznije i od muzike.
....
Bora Dragasevic i Vasilj Petrovic
Vasilj Petrovic
- 1.
Koji je vas omiljeni muzicki zanr?
- Ja najvise uzivam u klasicnoj muzici. U mojim kolima se slusa samo stanica FM 96.3, osim kada vozim djecu i suprugu. Oni prebace radio na neku od svojih talasa.
- 2.
Sta Vam se najvise dopada u ovom zanru?
-
Klasicna muzika mi pomaze da se opustim i da u mislima odem daleko od stvarnosti, ponekad u rodni kraj i u djetinjstvo.
Takodje volim da slusam horsku muziku a narocito nasu pravoslavnu srpsku i rusku.
- 3.
Koje horsko muzicko iskustvo posjedujete?
- Zavrsio sam cetiri razreda muzicke skole u Sarajevu,
odsjek za violoncelo. Pjevanje je bilo jedan od obaveznih predmeta. Pjevam u horu Sveti Sava. Slusam klasicnu muziku dok se vozim na posao i nazad.
Nekad mislim da je slusanje muzike u kolima moje najvece muzicko iskustvo.
.
- 4.Zasto volite pjevanje?
- Pored ljubavi prema muzici, pjevanje je za mene druzenje
sa onima koji vole istu muziku i koji poticu sa istog podneblja. Moram priznati da je za mene druzenje u ovom slucaju vaznije i od muzike.
- 5.
Kada ste poceli sa pjevanjem?
- Vjerovatno cim sam progovorio! Ja sam svoje rano djetinjstvo, ono prije skole, proveo na selu. A u nasem selu se pjeva bez prestanka od rane zore do mraka.
I svi pjevaju i stari i mladi. Pjeva se na slavi, kad se radi, kad se hoda, kad se "cuva" stoka. Jedino je nas narod volio da kaze da se ne valja pjevati kad se ide uz brdo! Desavalo se da na seoskim grobljima, poslije pomena umrlom, a nakon sto se popije malo vise sljivovice,
poneko zapjeva. To se smatralo sramotom ali se dogadjalo. Oni koji zapjevaju u takvim prilikama, bi bili na losem glasu za neko vrijeme i narod bi ih ogovarao. A onda to padne u zaborav do novog incidenta.
Prvi put sam poceo da "skolujem" svoj glas kada sam se upisao u muzicku skolu u Sarajevu. Pored sviranja violoncela, obavezan predmet je bilo pjevanje koje se zvalo solfeggio .
- 6.
Kako ste poceli sa javnim nastupima?
- Nakon velikog prekida poslije napustanja muzicke skole, prvi put sam ponovo poceo da pjevam organizovano u horu Sveti Sava u Torontu. Bio je pocetak rata u starom kraju i pozelio sam da provodim vise vremena sa mojim narodom. Uclanio sam se u hor. I evo me tu do dana danasnjeg.
- 7.
Sta Vam je sve donijelo pjevanaje u horu?
- Pored uzivanja u muzici, u horu sam prosirio krug istinskih prijatelja. Putovao sam mnogo po nasim zajednicama u Americi i Kanadi i imao mnogo lijepih trenutaka sa horom.
Posebno sam uzivao u razgovorima sa nasim ljudima poslije koncerata, gdje god da smo bili.
Provodio sam vrijeme sa njima i caskao gdje god da je koncert bio. Rijetko da sam poslije koncerta otisao u krevet prije fajronta!
- 8.
Koje ideje imate da se Hor "Sveti Sava" ucini privlacnijim i bolje organizovanim ?
- Privuci jos vise novih clanova. Novi ljudi donose nove ideje i svjezinu!
- 9.
Sta Vam je ostalo najupecatljivije u sjecanju otako ste clan Hora "Sveti Sava"
- Mnogo je lijepih momenat ali nesto sto nikad necu zaboraviti je pjevanej hora Car Lazar iz Picburga, na nasem godinjem koncerrtu prije desetak godina. Sve je bilo velicanstveno, i pjevanje, i komenatri uz savku njihovu pjesmu koji su objasnjavali o cemu pjesma govori, i druzenje
do kasno u noc sa clanovima tog sigurno naboljeg srpskog hor u Sjevrnoj Americi.
- 10.
Sta mislite da bi Hor moggao da uradi kako bi realizovao ideju odlaska u Srbiju i posjete nasim manastirima?
- Zbog prirode mog posla i porodicnih obaveza ja ne mogu ucestvovati u tom poduhvatu. Ja jednosatvno ne mogu priustiti da odvojim toliko vremena za putovanje.
